Definicija: Granična vrednost izloženosti na radnom mestu je maksimalna koncentracija supstance u vazduhu kojoj radnici smeju biti izloženi, utvrđena kao osmočasovni prosek i često kao petnaestominutna kratkotrajna vrednost.
Indikativne i obavezujuće granične vrednosti EU potiču iz direktiva u okviru 98/24/EZ i 2004/37/EZ, a svaka država članica utvrđuje svoju nacionalnu listu. Bezbednosni list mora prikazivati granične vrednosti zemlje u kojoj se proizvod koristi.
Zato prevođenje bezbednosnog lista nije dovoljno: odeljak 8.1 se mora ponovo izraditi sa graničnim vrednostima i zakonskim referencama ciljne zemlje.
Indikativne granične vrednosti EU potiču iz direktiva 2000/39/EZ, 2006/15/EZ, 2009/161/EU, 2017/164/EU i 2019/1831/EU u okviru Direktive 98/24/EZ; obavezujuće granične vrednosti za karcinogene potiču iz Direktive 2004/37/EZ. Bezbednosni list za više zemalja može navoditi vrednosti za nekoliko država.